Bijeli šišmiš

Od davnina su se ljudi bojali šišmiša, jer se zbog njihovog čudnog izgleda i noćnog načina života vjerovalo da se hrane ljudskom krvlju, u mnogim zemljama sačuvane su drevne legende o ovim neobičnim životinjama.

Primjerice, u Poljskoj su miša prikovali kolcima u štalu kako bi sačuvali stoku, vjerovalo se da tjera urokljivo oko. Postoje legende koje govore o zavjeri đavla s šišmišom i davanju mistične moći. Kao što se, na primjer, u antici vjerovalo da se takva mistična stvorenja poput vampira mogu pretvoriti u šišmiša.

To se može reći za crnog šišmiša, jer njegova boja simbolizira noć i smrt. Što se može reći o bijelom šišmišu, koji bi zauzvrat trebao biti suprotan po značenju, jer njegova boja simbolizira mir i sreću. Tako je, na primjer, u južnoameričkim Indijancima, upravo je bijeli šišmiš smatran svetom životinjom i štovan na sve moguće načine.

Šišmiši žive u tropima u velikim špiljama u velikim obiteljima. Turisti koji dolaze stoljećima su se bojali posjetiti ove špilje, jer se tamo, zbog brojnih prolaza u kojima žive miševi, stvara jeka i vjetar hoda, koji stvara strašne "zavijanje". Lokalni stanovnici, odnosno Indijanci, znali su da se nemaju čega bojati, te su u špilje poslali ratnike koje je odabrao plemenski šaman. Ratnik koji se vratio i koji je sa sobom donio sveti mišji guano, smatran je velikim. Gnojiva su se pravila od guana i čak su se koristila za hranu. Isto tako, trenutno se u preživjelim plemenima bijeli šišmiš smatra svetim.