Laika - prvi pas-astronaut
Let u svemir s ljudskom posadom je sam po sebi veliko postignuće. Ali tome je prethodilo opetovano lansiranje drugih živih bića. Prva je poletjela pas Lajka.
Kako je Lajka postala astronaut
4. listopada 1957. lansiran je prvi zrakoplov Sputnjik-1. Vlada SSSR-a morala je konsolidirati ovo postignuće, pogotovo jer je 40. godišnjica Listopadske revolucije bila pred vratima. Datum je izgledao vrlo prikladno za lansiranje živog bića u svemir.
Odlučeno je koristiti psa u tom svojstvu - životinju koja se može obučiti i ponaša se mnogo mirnije u usporedbi, na primjer, s majmunima.
Inače, Amerikanci su proveli slične eksperimente koristeći čimpanze.
Za prvog kozmonauta postavljeno je ograničenje težine - ne više od 7 kg. Mali rasni psi su odbijeni - bili su previše ovisni o radnim uvjetima i manje izdržljivi od bezkrvnih pasa. Stoga su budući kozmonauti odabrani iz skloništa za životinje lutalice.
Uz ostalo je uzeta u obzir fotogeničnost pojedinaca. Prvi pas astronaut trebao je izgledati jako slatko na fotografijama. Prednost su dale životinje bijele boje.
Zajedno s Laikom za let se pripremalo još nekoliko pasa: rezervni je bio pas po imenu Albina, a tehnički eksperimentator Mukha, na kojem su razradili postavke opreme.
U brodu "Sputnik-2" osigurana je zapečaćena kabina za psa, opremljena auto-hranilicom, senzorima i klima uređajem dizajniranim za tjedan dana rada. Lajkin povratak izvorno nije bio zamišljen.
Prije toga već su lansirana leteća vozila s miševima i štakorima, ali nisu lansirana u orbitu, stoga nije bilo podataka o njihovom ponašanju i dobrobiti u nul-gravitaciji.
Brod je išao u žurbi, vrijeme je bilo malo. Možda je to bio razlog za događaje koji su uslijedili.
Let Laikija
31. listopada 1957. počele su izravne pripreme za let. Popodne je Laika već sjedila u njoj namijenjenoj kameri, koja je do noći postavljena na uređaj.
Porinut 3. studenog 1957. godine. Lajkino stanje praćeno je senzorima ugrađenim uz pluća i karotidnu arteriju. Kada je Laika lansirana u orbitu, primijećeno je trostruko povećanje broja otkucaja srca, no tada se njezino stanje vratilo. Istina, ne zadugo. Nakon 5 sati od početka Laika je umrla od pregrijavanja.
Sam aparat nastavio je s radom do sredine travnja 1958., kada je izgorio kako je planirano.
Tisak, posebno onaj zapadni, šutio je o Laikinoj smrti. Svih 7 dana izvještavalo se o njenom dobrobiti, a potom je rečeno da je pas eutanaziran. Moćna sila nije mogla propasti, pa je cijela situacija posložena što isplativije. Ali takav je ishod događaja ipak izazvao buru ogorčenja među zapadnim zaštitnicima životinja.
Nitko nije upozorio građane SSSR-a na planiranu smrt psa, pa je prvo veselje iz leta zamijenjeno bolom u srcima mnogih stanovnika naše zemlje. Čuli su se pozivi da se sam N pošalje u svemir.S.Hruščov, a pas je posthumno dobio titulu Heroja Sovjetskog Saveza. O drugoj inicijativi, kažu, čak su nadležni raspravljali, ali ni o prvoj ni drugoj inicijativi nije došlo.
Kako bi se građani malo smirili, intenzivno se radilo na objašnjavanju da pas nije najveća žrtva potrebna za istraživanje svemira. Puštene su i cigarete Laika, ali su ljudi brzo smislili slogan za marku: “Laika je izgorjela i cigarete gore”.
Video: Lajkin let i smrt
Naknadni letovi
Vlada nije htjela vjerovati da su za ono što se dogodilo Lajki krivi dizajneri aparata, pa su izveli još 2 zemaljska testiranja, izgubivši još 2 psa. Ipak, uočena je greška koja je poslužila kao osnova za daljnje uspješne letove.
Unatoč Laikinoj tragičnoj smrti, ono što joj se dogodilo nije bilo uzaludno. Zahvaljujući ovom eksperimentu, dokazano je da živo biće može preživjeti bestežinsko stanje. A onda je, kako kažu, stvar tehnologije. Ali uspjeh nije došao odmah. 28. srpnja 1960. na brodu Sputnjik-5-1 ubijeni su psi Čajka i Čajka. A 19. kolovoza 1960. lansiran je Sputnjik-5 sa psima Belkom i Strelkom, koji se potom sigurno vratio na Zemlju.
Godine 2008. u Moskvi Laika podignut je spomenik s raketnom bazom i vrhom palme.
Lajkin let završio je tragično, ali je to bio neprocjenjiv doprinos daljnjem razvoju svemirskih letjelica. Možemo reći da je Lajkina smrt pomogla da se čovjek donese siguran let u svemir.